Za većinu ljudi, povijest Husqvarna motocikla, usko je povezana s dugom serijom pobjeda na Svjetskom prvenstvu u motokrosu, koje je Husqvarna postizala 1960-ih, 70-ih i 80-ih. Ali povijest Husqvarninih motocikla seže puno dalje. Upravo kao i mnogi drugi proizvođači motocikla, Husqvarna je počela s proizvodnjom bicikla.
Husqvarna iz doba oko 1915. s motorom od 4,5 ks i otmjenom prikolicom.
Kao i mnogi davnašnji proizvođači motocikla, Husqvarna je počela s proizvodnjom bicikla. Proizvodnja bicikla počinje koncem 19. stoljeća, a 1903. Husqvarna je izradila svoj prvi motocikl. U to vrijeme, radilo se o opremanju Husqvarna okvira motorima drugih proizvođača kao što su FN, Moto-Reve i NSU. Ti rani strojevi koristili su motore od 250 i 500 ccm marke Sturmey-Archer i JAP.
Husqvarnin prvi motocikl s motorom domaće proizvodnje.
1920. Husqvarna osniva svoju vlastitu tvornicu motora, a prvi motor koji je izrađen bio je četverotaktni V-twin motor od 550 ccm s bočnim ventilima pod kutom 50 stupnjeva, sličan onom koji proizvode kompanije kao što su Harley-Davidson i Indian. Nije trebalo puno da Husqvarna, baš kao i drugi proizvođači motocikla, konstruira trkaće motocikle u klasi do 1000 ccm.
Gunnar Kalén na startu na Isle of Man, 1934.Penjanje na brdo Klevaliden bilo je u Švedskoj izuzetno popularno.
Koncem 20-ih i početkom 30-ih, Husqvarna postiže puno uspjeha u Švedskoj i na brojnim evropskim događanjima, suočavajući se u tijesnoj konkurenciji s drugim poznatim proizvođačima kao što su BMW, DKW, Excelsior, FN, Harley Davidson, Indian, Norton i Velocette. Takmičenja u kojima je Husqvarna bila uspješna su enduro poput International Six Days i full-fledged brzinske utrke poput međunarodnih Grand Prix i TT.
Početak putovanja Six Days 1929., s jednim od prvih Mannerstedt strojeva od 700 ccm s prikolicom. U prikolici je sam Folke Mannerstedt.
Jedan od razloga uspjeha bio je taj što je konstruktor Folke Mannerstedt jedan od pionira u primjeni lakih legura, kako u motoru tako i na ostalim dijelovima motocikla, što je za rezultat imalo izvanredan omjer snage i težine.
Sredinom 30-ih, Husqvarna se postupno povlači iz trka, jednim dijelom i zato što se civilno tržište za velike motocikle smanjuje.1936. prestaje proizvodnja motora za velike motocikle. Međutim, ti motori će se pojaviti kasnije, iako u modificiranom obliku: Albin, proizvođač motora, upotrebljava Husqvarnin motor kao osnovu za jednocilindrični pogon od 500 ccm na vojnom motociklu, koji oni proizvode zajedno s Monarkom.
1935. Husqvarna počinje proizvodnju prvih dvotaktnih motocikla. Ovaj motocikl lake kategorije, za koji nije potrebna vozačka dozvola, ima pedale poput tradicionalnog bicikla i motor od 98 ccm. On uskoro postaje vrlo popularan. U godinama prije Drugog svjetskog rata, proizvedene su tisuće i tisuće strojeva, što je značilo da Švedska ima kotače.
Calle Heimdahl, glavni konstruktor nakon Mannerstedta, i predradnik u tvornici Birger Johansson pored jedne od prvih Svartkvarnas, ili “Blackqvarnas”. (Blackqvarna je nadimak ranijih motocikla lake kategorije od 120 ccm, koji su izvorno bili obojeni crno).
1946. predstavljena je legendarna “Svartkvarna”. Uskoro ona postaje prototipski lagan, pouzdan i izdržljiv motocikl, koji je alternativa automobilu u poslijeratnom razdoblju. “Svartkvarna” je građena u klasi koja se po švedskim propisima zove “laki motocikl”, što znači da ne smije biti teži od 75 kg. Ponovo je Husqvarna svoje iskustvo u laganoj, snažnoj i pouzdanoj konstrukciji.
1958. Silverpilen (Silver Arrow). Najveaa brzina je bila fantastienih 100 km/h.
1957. je sljedeća prekretnica u povijesti Husqvarna motora i motocikla. Tada smo predstavili Silver Arrow: potpuno nov, snažan, sportski motocikl od 175 ccm koji je također težio ispod 75 kg. Godinu i nešto kasnije lansirali smo i Golden Arrow, inačicu od 200 ccm. Ali, švedske su vlasti zamolile Husqvarnu da se zadovolji sa 175 ccm, budući da je Golden Arrow smatran prebrzim za švedske ceste!Međutim, i Silver i Golden Arrow pokazali su se savršenom osnovom za daljnji razvoj motocikla za motokros. Tako za Husqvarnu počinje dugo uspješno razdoblje motokrosa s pobjedama u prvenstvima kako na evropskoj, tako i na svjetskoj razini.
Bill Nilsson i Rolf Tibblin.
Ima ih puno:
- Rolf Tibblin, Evropsko prvenstvo, klasa 250 ccm..
- Bill Nilsson, Svjetsko prvenstvo, klasa 500 ccm.
- Rolf Tibblin, Svjetsko prvenstvo, klasa 500 ccm, Torsten Hallman, Svjetsko prvenstvo, klasa 250 ccm.
- Torsten Hallman, Svjetsko prvenstvo, klasa 250 ccm.
- Bengt Aberg, Svjetsko prvenstvo, klasa 500 ccm.
- Heikki Mikkola, Svjetsko prvenstvo, klasa 500 ccm.
- Heikki Mikkola, Svjetsko prvenstvo, klasa 250 ccm.
- Hakan Carlqvist, Svjetsko prvenstvo, klasa 250 ccm.Vrijedi znati da od 1969. Husqvarnini dvotaktni motori od 360 i 400 ccm prekidaju dominaciju četverotaktnih motocikla u klasi od 500 ccm.
430 motokros motocikl iz 1981
Husqvarna motocross i enduro motocikli postali su veliki izvozni uspjeh, uključujući i izvoz u SAD, gdje su velika snaga i mala težina u kombinaciji s pouzdanošću pobjednički recept za mnoge američke vozače na prvenstvima, bilo da je natjecanje na blatnoj stazi, enduro ili pustinjskim utrkama. Kao razultat, Husqvarna je u SAD postala klasika: prototipski, suvremeni off-road motocikl.
The last motorcycle is ridden out by Sven-Erik Jönsson, the European champion in enduro and the 1987 winner of Novemberkåsan (the November Cup), a long-distance off-road race in Sweden.
Švedska proizvodnja Husqvarna motocikla se nastavlja do 1986.-87., kada talijanska kompanija Cagiva preuzima proizvodnju i nastavlja s razvojem motocikla s imenom Husqvarna. 84 godine dugo razdoblje motocikla sada je završeno.2007. Spajanjem tvrtki BMW i MV Augusta(vlasnik Cagive) Husqvarna je potpisala odobrenje za korištenje Husqvarna brenda za motocile.
Legendarne zvijezde utrka, Gunnar Kalén i Ragnar Sundqvist bili su tvornički vozači, pa je njihov posao bio testiranje svih konstruiranih strojeva. Ceste u podrueju Husqvarne bile su poprište divljih vožnji u to vrijeme.“Za vrijeme pokusne vožnje na cesti za Grännu, pokušali smo voziti 175 km/h kroz zavoj na Lyckas allé”, objašnjava Gunnar Kalén u intervjuu za Jönköpings-Posten novine, prije svog odlaska na veliku TT utrku na Isle of Man 1934.